Bosna prkosna od sna
| | |
Nedžad Ibrišimović"Knjiga Adema Kahrimana napisana Nedžadom Ibrišimovićem Bosancem"
Novelu „Knjiga Adema Kahrimana napisana Nedžadom Ibrišimovićem Bosancem” poznati bosanski pisac Nedžad ibrišimović je napisao u Sarajevu u jeku agresije na Bosnu i Hercegovinu, 1992-1995. god. Nastavak
Bajro Perva-Zulija-poema o Podrinjki Poema o Podrinjki
Sanjala sam te, noćas, kćeri moja Zulijo. Kao, sjediš na minderluku, u bijelom katu, od svile bursanske, sa slaherom keranim, pa derdanima bisernim, pa prstenjem zlatnim. Na vratu ti labuđem ogra od žutih dukata... Velim ti babi: Ragibe, tek je juli, a, naša jabuka senabija, gotovo sazrela... Nastavak
Pismo iz Srebrenice – Made in Portugal Pismo iz Srebrenice
Kupio ja Braci devedeset i pete u proljeće nove patike, Adidaske, preko nekog stranca. Donio ih on iz Beograda kad se vraćao u Srebrenicu s odmora. Nije ih Braco nosio ni mjesec-dva kad se ono sve desilo. Kupio mu ja i Leviske, 501. Imao je to na sebi. Znam tačno i koju je majicu imao na sebi i koju košulju. Nastavak
Semir Ibrahimović Srebrenica Tarih Samarah Sedamnaestogodišnji Semir na snimku iz Haga prepoznao oca
Veli mi na polasku: Ne kupi, Remzo, tih dječijih haljina, važno je da dođete živi i zdravi do Tuzle, bit će i odjeće i svega. A ja se smela, trebamo ići prema Potočarima, srce mi se cijepa što se moramo rastati. A da vi samo znate kako smo mi lijepo živjeli, djecu izrodili, svega sebi nabavili.... Nastavak
Zaboravnima da ne zaborave. Budućim generacijama da se nauče.Onima koji su spremni halaliti - opomena..
Dvije priče na temu Srebreničkog genocida

Zeleni džemper
"Nosila je Ahemdov džemper i činilo joj se da je sav svijet u njemu. Vraćala se u mislima vremenu, dobrom starom kad su svi bili skupa. Sjećanja su je još više podsjetila na gubitak svega što je imala i ispunila neprolaznim bolom. U neninim očima, ugašenim pogledom prepoznala je onu istu tugu koju je i sama nosila..."Nastavak

Posljednja Azmirova priča
"Nisam ni osjetio da je kamion stao. Trebamo izaći. Ne mogu se potpuno dići na noge. Pužeći izlazim vani. Tek sada osjetim da su žice na rukama previše stegnute. Boli me. Udišem punim plućima svježi planinski vazduh. Kao da će mi ga neko ukrasti. Pustio sam vjetar da mi prelazi preko lica. Zamišljam da je to nježna majčina ruka. Uplašio sam se čovjeka sa kamerom. Neće me valjda ismijavati i sramotiti pred kamerom. "Nastavak
Najveći heroji i najveće žrtve agresije i genocida na
Bosnu Hercegovinu - Bošnjačke majke..


Hava Tatarević
U julu 1992. godine, u četničkom “čišćenju” Brda kod Prijedora, Hava Tatarević iz Zecova ostala je u jednom danu bez šesterice sinova: Seada, Senada, Nihada, Zilhada, Zijada i Nishada, od kojih je najmlađi Nishad imao nepunih 18, a najstariji Senad tek 31 godinu, te muža Muharema koji je tada imao 53 godine. Nastavak

Nura Mustafić
Samo da me jednom godišnje neko zovne "mama", ne znam šta bih dala Nura nema više nikoga. U julu 1995.godine ubijeni su joj muž Hasan (50), sinovi Mirsad (24), Alija (22) i Fuad (20). Rodilo voće, lipa rascvala - miriše k'o nekad, samo što, veli nam Nura Mustafić, nema ko ni voće da jede, ni lipova granja da sasječe i cvijeta za čaja nabere, nit travu po baščama da kosi ..Nastavak
Stub srama