"Nosila je Ahemdov džemper i činilo joj se da je sav svijet u njemu. Vraćala se u mislima vremenu, dobrom starom kad su svi bili skupa. Sjećanja su je još više podsjetila na gubitak svega što je imala i ispunila neprolaznim bolom. U neninim očima, ugašenim pogledom prepoznala je onu istu tugu koju je i sama nosila..."
Zeleni džemper

"Nisam ni osjetio da je kamion stao. Trebamo izaći. Ne mogu se potpuno dići na noge. Pužeći izlazim vani. Tek sada osjetim da su žice na rukama previše stegnute. Boli me. Udišem punim plućima svježi planinski vazduh...."
Poslednja Azmirova priča